Nikša Sviličić

Dr. sc. Nikša Sviličić rođen je u Splitu gdje istovremeno završava dvije srednje škole (srednju glazbenu školu „Josip Hatze“ i srednju medicinsku školu), a potom u Zagrebu upisuje i paralelno završava tri fakulteta (Filozofski fakultet, Akademiju dramske umjetnosti i Fakultet političkih znanosti). Na svim je studijima, po prosjeku ocjena, bio jednim od najboljih studenata u generaciji. Znanstveni magisterij brani 1999. na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu. Doktorira na Odsjeku za informacijske znanosti, pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, s temom „Modeli prezentacije i evaluacija virtualnih sadržaja hrvatskih online muzeja“ 2006. godine. Drugi doktorat: „Kauzalitet antropoloških aspekata strukture filmskog izraza u paradigmi novoga hrvatskog igranoga filma 1991. – 2012.“, brani 2014., također pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na katedri za komparativnu književnost, odsjek filmologija, a treći doktorski rad „Komunikološki i antropološko-bihevioralni aspekti društvenih vrijednosti kao prediktora samoprocjene krivnje na primjeru osuđenika na smrt“ branio 2017. na poslijediplomskom interdisciplinarnom doktorskom studiju iz komunikologije pri Doktorskoj školi humanističkih znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Uspješno se bavi znanstveno-istraživačkim radom i autor je više desetaka originalnih znanstvenih radova, objavljenih u relevantnim znanstvenim časopisima te knjiga: „Programiranje igranog filma 1 i 2“, Funditus, 2016., „Antropološka paradigma komunikacijskih aspekata prikazivanja, percepcije i vrednovanja muzejskih online sadržaja“, Institut za antropologiju, Zagreb, 2010. i Interpersonalna komunikacija (autori: Kamilo Antolović i Nikša Sviličić), K&K promocija, Zagreb, 2016.
Kao UNESCO-ov ekspert za multimedijske tehnologije boravi na Korean University of Technology u Južnoj Koreji (Seul) i predaje kolegije „Multimedijske tehnike“ i „Non-linear movie editing“ 2001. godine, a kao dobitnik prestižne Fulbrightove stipendije, predaje na više znanstvenih ustanova (Harvard, Ohio University, UCLA …) u SAD-u tijekom školske godine 2003./2004.
Dobitnik je brojnih nagrada za rad u različitim područjima, između ostalih Rektorove nagrade za najbolji studentski rad „Komunikološki aspekti audiovizualnih poruka“ 1994. godine i Nagrade društva znanstvenika 1997. za pionirski rad iz područja informacijske tehnologije pod naslovom: „Hrvatski mediji na Webu“. Film „Vjerujem u anđele“ koji je režirao 2009. najnagrađivaniji je hrvatski film u povijesti prema ocjenama festivalskih publika. Profesionalno se bavio glazbom, kao studijski glazbenik i multiinstrumentalist (svira 11 instrumenata), te je autor naslovne pjesme i glazbenog soundtracka iz filma Vjerujem u anđele, za koju je s Oliverom Dragojevićem dobio nagradu Porin za najbolju pjesmu 2010. godine. Također je vlasnik priznanja „Hrvatska knjiga godine“ po izboru portala „Čitaj knjigu“ za svoj roman „Druga strana slutnje“ izdan 2018. godine.
Vlasnik je i programski direktor poslovne škole „Proactiva“, ustanove specijalizirane za menadžersku edukaciju iz područja „soft skill“ tehnika.